Uvijek, kada mi se u život ušulja neka naizgled negativna, konfliktna osoba, zastanem, pa postavim sebi nekoliko pitanja...
(facebook)
U takvim situacijama, zanima me: Što je to u meni, što ju je privuklo u moj život? Gdje smo rezonirale? Što je to pozitivno, što u njoj mogu uočiti? Čemu me ta osoba i to iskustvo uče?
Reakcija na navedeno može doći u obliku ljutnje, kritiziranja ili zamjeranja pa možemo pomisliti: "Tko je ta osoba i otkud joj pravo da napadne na nas?!" Takav stav signalizira ugroženost ega. Zbog činjenice da je napadnut, ego želi obranu i zaštitu. Neugodne emocije koje tada osjećamo, nakupljaju se u nama i poput otrova zagađuju naše tijelo, misli, našu životnu radost... Tu bočicu otrova, koju smo namijenili drugome, tada u stvari pijemo mi, sami.
S druge strane, situaciji možemo pristupiti iz promatračkog moda. Možemo primjetiti ponašanje navedene osobe, shvatiti da njime dominiraju nesvjesni, disfunkcionalni obrasci pa oprostiti, imajući u vidu da ona u ovom trenutku jednostavno ne zna ili ne može bolje. Još je idealnije navedeno iskoristiti za rastvaranje nesvjesnog u nama pa se zapitati: Zašto nam je njezino ponašanje takav okidač? Što je to u nama, što se budi, pa nas tjera da reagiramo bez ljubavi i prihvaćanja?
Oprostite. Pošaljite ljubav i snagu, prvo sebi, pa onda i onima koji vam izazivaju takve emocije... Nije lako, ali vjerujte, takav stav može donijeti samo dobro. Ako već ne njima, zasigurno vama.
Na kraju krajeva.. Nema vi i nema oni. Jedno ste. Jedno smo. Jedino što nas diferencira je razina svjesnosti o nečemu, koju u datom trenutku imamo ili nemamo... To što ste vi danas tu, a oni tamo, ne znači ništa. Uloge bi, vrlo lako, mogle biti i obrnute. I jesu li? Ako na nasilje reagirate nasiljem, u stvari i niste toliko različiti, koliko to mislite...
Comments