Od prvog udaha, pa sve do posljednjeg izdaha, ti imaš sebe...
(Put ka istinskom biću, pixabay.com)
Tu si, dok djeluješ, ispunjavaš obaveze, obavljaš vanjsku funkciju i svrhu. Tu si, kada uzmeš predah pa spavaš i odmaraš...
Tu si, kad stremiš i očekuješ. Tu si, kad jednostavno promatraš i prebivaš.
Tu si, onda kada si okružen drugima. Tu si, kada si naizgled sam.
Tu si, kad grliš i ljubiš. Tu si, kad odbijaš i bježiš.
Tu si, dok voliš. Tu si, kad se bojiš.
Dok tuguješ, u tišini,- tu si. Dok se smiješ, u gomili,- tu si.
Uvijek tu!
Ništa što činiš i ne činiš, ne prolazi bez tebe.
Tvoje više TI nikada te ne napušta...
Veće od životnog iskustva kojem svjedočiš, ide s tobom kada iskorakneš iz ovog svijeta, spreman proviriti u druge svjetove...
Nekad u društvu drugih, a uvijek sa sobom, prebivaš na ovoj materijalnoj razini stanujući u savršenom stroju, zvanom tvoje tijelo. Uronjen u jednu od verzija svoje priče i pripadajuće joj scenarije.
Sve to, dio je ovog tvog zemaljskog iskustva i procesa učenja kroz koji prolaziš. A kako bi isto bilo što kvalitetnije i realnije... Kako te spoznaje koje imaš ne bi ometale... Svjesno si se odlučio odmaknuti od tog istinskog TI. Zaboravio si da si duh, na svom putovanju.
Zašto si to učinio?
Umjesto da samo gledaš film u kinu, cijelo vrijeme svjestan šire slike, odlučio si stvari učiniti zanimljivijima pa se apsolutno uživiti. U priču, u likove. Želio si živopisnije iskustvo. Kreirao si osobnost. Ego, koji ti, baš kao i tvoje tijelo, omogućava postojanje i djelovanje na materijalnim razinama.
Pa ipak, po putu si se poskliznuo... Stvari su se otele kontroli... Film više nije bio samo film. Postao je tvojom jedinom realnošću. Uloge koje igraš... Zemaljska osobnost koju si izgradio, odnosno ojačali ego, iz tvog su fokusa potpuno istisnuli duh. Ti više nije bio onaj istinski TI. Umjesto toga, tvoj osjećaj sebstva počeo se temeljiti na običnom konceptu ega. Ti više nisi bio prostrano božansko stvorenje, već običan pripadnik društva, određen bojom kože, načinom razmišljanja, pričom u kojom si se našao... Obitelji u kojoj si odrastao... Ulogama koje si odigrao...
Magične sposobnosti kojima raspolažeš, pripisao si drugima, odabranima.
Duh je zaboravio da je duh!
Stješnjen, u tom majušnom tijelu, zaboravio si svoju prostranost i povezanost s cjelinom. Pa ipak, nije te tvoje tijelo zarobilo, iako se može tako činiti. Zarobio te tvoj um. Zarobila te uživljenost u priču. Mentalni obrasci, zbog kojih si se prestao otvarati novim stvarima....
Što je osobnost? Skup obilježja i obrazaca. Koji su, kako kažu, trajni. Ne ostavlja takvo tumačenje mnogo mogućnosti za individualni rast. Promjene. Drugačije interpretacije i reakcije. Tvoji geni su takvi, život do treće godine takav- kakav je bio. Što se tu može? Kao da si pijun u šahu... Odigrali su s tobom, što su trebali. Na tebi je samo da savršeno pristaneš u tu ruku i smireno se krećeš šahovskom pločom...
Umanjili su te! Umanjio si se!
Zasljepljen zaboravom, uronjen u priču. Zamagljenih naočala, zatvorenog srca. Obavijen u crnilo, lako zaboravljaš... Tvoja priroda je svjetlost!
Iluzija odvojenosti od duha izazvala je duboku patnju. Kako na individualnoj, tako i na globalnoj razini. Utemeljila je ratove i borbe. Rasne i klasne podijele. Vrijeme je da staneš na kraj patnji. Da se prisjetiš svoje snage i ponovno pronađeš tog istinskog TI...
A ako nisi svoja osobnost...
Tko si TI?
Tko je to TI, koje te baš nikada ne napušta?
Ti si onaj koji jesi...
Ti si duh!
Prije svega...
Sve ovo ostalo, samo koristiš kao alate, za postizanje određenog cilja na ovoj materijalnoj razini. Taj cilj odnosi se na učenje. Iskustvo. Rastvaranje. Zabavu!
Prostran si, širok, dubok... Bez kraja i početka. Beskonačan!
Prijatelj si, od kojeg se nikada ne razdvajaš. Kada je tome tako, budi najbolji! Budi blag. Podržavajuć. Prihvaćajuć. Kao šalicom čaja, ponudi se ljubavlju i razumijevanjem...
Sačinjen si od ljubavi. Dio si univerzalne inteligencije, kojoj imaš slobodan pristup! Otvori se, dopusti joj da proteče kroz tebe. Pokloni svoje vrijeme spoznavanju samog sebe. Neka isto postane prioritetom...
Oživi to TI!
To TI, koje si kad nitko ne promatra.
Koje si, kad nitko (pa ni tvoj ego), ništa ne očekuje.
Koje si, bez mentalnih konstrukcija i obrazaca.
Sklopi oči. Stisni OFF na priču i sve što misliš da jesi.
Stisni ON za punjenje baterija i otvaranje svom unutarnjem svjetlu.
Zaboravi što si, kako bi se sjetio tko si...
Pokloni si ljubav. I slobodu...
Tvoja duša će ti biti zahvalna!
Izgovori, poput nemogućnosti pronalaska vremena koje ćeš provesti sam sa sobom, samo su jedna od manifestacija otpora usvojenog ega.
Kad prođeš njegovim mračnim tunelom, pronaći ćeš svjetlo o kojem sanjaš...
To svjetlo si ti! Vratio si se kući...
Comments