"Meni već dugo smeta to što vreme prolazi, i mada imam neke svoje trikove kako da ne mislim o tome, postoje stranice u kalendaru kad mi nema gde.Jesen je, znači...Ponovo..."- Đ. Balašević
S neminovnim odlaskom ljeta i dolaskom hladnijih i tmurnijih dana nekako se, sama od sebe, otvara tema vezanosti.
Vezanosti... za zemaljski život, tijela, uloge, ljude, okolnosti, mjesta, stvari, godišnja doba, sve one dobro poznate terene...
Gdje je jednom bila zelena, sada je zagospodarila smeđa.
Gdje je jednom bila mladost, sada je starost.
Gdje je jednom bio život, sada je pokucala smrt.
Padanje jesenskog lišća budi nikad razriješeni strah od promjene, osvjetljavajući onu tinjajuću želju "da potraje"...
Da sve ono lijepo, drago, ugodno ili barem poznato samo još malo ostane baš ovakvo, kako jest.
Zašto nam je teško pustiti, kada za to dođe vrijeme?
Zašto se toliko bojimo dalje?
I zašto se, toliko često, grčevito držimo za sve ono poznato, ne dozvoljavajući pritom Životu, toj vječito promjenjivoj sili, da nas privede nekim novim horizontima i dozvoli nam da rastemo, napredujemo, razvijamo se... slobodni od bilo kakvih kalupa, granica i prividnih ograničenja?
Zatvorili smo se u svoje dobro poznate tamnice, u kojima Život odavno ne caruje. I dok se tako grčevito držimo za staro, ne dozvoljavamo novom i svježem da uđe...
A bi se novo rodilo, sve ono staro mora umrijeti.
Priroda je vječni ciklus promjene, njezina kreativnost ne poznaje granice...
Svjesnog promatrača ni jedna promjena ne baca u očaj.
On ju, u najmanju ruku, prihvaća i poštuje.
Sve ono što mu dolazi, on spremno dočekuje.
I dok tako pleše s vjetrom, sanja s kišom, svijetli sa suncem... raduje se svemu onome što je bilo, otvarajući se spremno nekim novim horizontima, pun vjere...
Vjere, da je baš sve onako kako treba biti.
Čudno i čudesno. Smisleno. Svrsishodno. U savršeno vrijeme.
Dođite mi na online satove Kundalini i Hatha yoge. Kontemplirajmo uz Mindfulness čajanke. Zagrlimo zajedno život i sve njegove boje...
Voli vas,
Akasha
Comments