Oda domu

Neka dom...

Odiše jednostavnošću, mirom i radošću!

Nek' aktivira...

Grljenje sitnih, svakodnevnih zadovoljstava i njihove nesavršenosti!

Nema savršenijeg od nesavršenosti! Ona je kvaliteta koja posjeduje stvarnu ljepotu, osnaženu univerzalnošću .

* * *

Nek' potiče...

Na slavljenje Zemlje! Njezinih boja, mirisa i okusa...

* * *

Neka oživi...

Zahvaljivanje, na malom i svakidašnjem!

Poštovanje danog i dobivenog, uz svjesnost o blagoslovima koje nam život svakodnevno (do)nosi.

* * *

Neka bude...

Sigurno mjesto stvaranja, ispoljavanja kreativnosti, koja nije ništa drugo nego li ogledalo naše životne energije. Govor našeg višeg Ja.

* * *

Neka ga ispune...

Životnost!

Ljubav i briga....

Sve ono što nas budi i potiče na predanost sadašnjem trenutku, kao jedinoj stvarnosti...

* * *

Neka obiluje...

Cvijećem!

* * *

Cvijeće je naša izravna veza s lijepim, a svijest o ljepoti i lijepome približavaju Izvoru.

Uočite ljepotu, pa pustite da vas obuzme opijenost manifestacijom... Divljenje različitostima i mogućnostima... Najrazličitijim bojama i oblicima...

* * *

Nek' dom...

I bilje što ga čini...

Budu vašim duhovnim učiteljima.

Nek' vas neprestano podsjećaju na ljepotu i prolaznost materijalnih oblika!

Sjeme postaje biljka, koja prolazi kroz mnogo različitih ciklusa. Rađa se, raste, blista, nesebično daje... Stari i umire... Da bi na proljeće uskrisila, pred našim očima.

* * *

Neka dom bude...

Utočište duše i njezina tiha oaza, koliko god on raskošan ili, pak, skroman bio...

Neka bude mjesto uzemljenja i kultiviranja osjećaja sigurnosti. Mjesto odmora i stvaranja. Brige i ljubavi, prema sebi, kao i svemu i svima, koji isti čine...

Dom ne čine veličina, cijena ni vrsta namještaja.

On se mjeri ugođajem, ljubavlju i radošću koju mu poklanjate i koju vam, udvostručenu, baš uvijek vraća natrag.