Ljubav (NI)JE...

Ljubav naprosto NIJE...

Ograničena.

Uskogrudna.

Striktna.

Specifična.

Vezana.

Egzaktna.

Stroga.

Ona JE...

Slobodna...

Brižna...

Prihvaćajuća...

Dopuštajuća...

Sveprožimajuća...

Cjelovita...

Tolerantna...

Propustljiva...

Dostižna!

Energija je to, koja slobodno teče ili, pak, tek strpljivo čeka pravi trenutak, u kojem će biti oslobođena...

Ona, u svakom trenutku...

Potražuje od nas dozvolu za probijanje brane.

Dozvolu da uđe!

Dozvola je to, koja se ogleda u otvorenom srcu, odnosno našoj iskrenoj spremnosti da ju primimo u svoj život pa joj dozvolimo da nas preuzme.

A nakon toga, više ništa nije isto.

Jednom dopuštena ljubav...

Kao rijeka, tada, proteče...

I ispuni cijelo naše biće.

Popunjava sva prazna mjesta, na kojima su do tada počivali strah, bol i ljutnja.

Slobodna od bilo kakvih kategorizacija, ne potražujući odgovarajuće objekte ni subjekte...

Ljubav tada jednostavno postoji...

I raste.

Čineći nas savršenim dijelom savršene cjeline...

Kad volim sebe,

Volim i tebe!

Njega...

I Nju.