(izvor fotografije: facebook)
Matematika, onako kako ju ja vidim. Jezik je to, koji mi je ponekad teško razumjeti. :)
Pa ipak, ne baratanje matematikom ne predstavlja problem mom svakodnevnom funkcioniranju i nije nešto zbog čega bih dovela u pitanje svoju inteligenciju. Dok su drugi učili matematiku, mene su zanimale druge stvari!
Zašto to pišem?
Često se susrećem s roditeljima koji od djece očekuju izvrsnost. Besprijekornost. Ukalupljenost u okvire koji one vide kao važne i vrijedne. Pritom jako malo pozornosti poklanjaju djetetovim željama i mogućnostima.
Takva očekivanja ne samo da nisu realna, nego su i opasna. Ona ugrožavaju ono ranjivo: djetetovo samopouzdanje i ideju da je divno i vrijedno ljubavi, upravo takvo kakvo jest.
Meni draga osoba rekla je: "Dijete je kao dar koji treba raspakirati."
Raspakirajmo taj dar! Upoznajmo njegove želje, težnje i potencijale. Pustimo ga da bude ono što jest, i pomozimo mu da obuče svoje najbolje i najljepše ruho. Dijete će postati ono što treba postati, a ne ono što njegovi roditelji, ili netko drugi, misli da bi ono trebalo biti.
Djeca su puno više od njihovih ocjena i školskog uspjeha. Navedeno nije i ne smije biti pokazatelj njihove kompetentnosti i vrijednosti. Svako dijete ima neke svoje talente i genijalnosti, stvari u kojima je dobro i kojima može doprinijeti. Logičnije je ulagati u otkrivanje tih talenata i pokloniti pažnju njihovom razvijanju, nego rasipavati djetetovu energiju i vrijeme, očekujući da bude jednako dobro u svim područjima.
Ne postoji ništa dragocjenije od djetetovog samopouzdanja i dobrog mentalnog zdravlja, koji se nerijetko urušavaju pod teretom previsokih očekivanja. Ulaganjem u jačanje tih vrijednosti kod djece zapravo ulažemo u budućnost i činimo svijet boljim mjestom!